|
|
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
OPEN HEART - NO STRATEGY !
Jednom putevi nam se možda opet sretnu,
jednom kiša nas možda oprt spoji....
Jednom....
Neću se uopće više nadati,
ne smijem ni zamišljati,
ali....
Možda....
Jednom....
Ma znam da nema smisla....
No tu večer,tu kišu
i taj poljubac
nikad neću zaboraviti....
Kiša mi je dala sada već prekršeno obećanje,
sada već izgubljenu nadu,
sada već izblijedljelu sreću,
sada već samo uspomene....
Kiša mi je dala SVE....
Dala mi je tebe....
Iz čista mira,kiša mi te i uzela -
taj dan,taj dan izgubila sam sve,
ostao mi je samo lažni osmjeh na licu
i bol koja me guši
i svaku noć pretače se u rijeku suza,
nepresušnu rijeku iskrenih molitva
i ispraznih obećanja koja dajem sama sebi....
....A onu noć kiša mi je dala sve,
jedino što sam htjela,
jedino u što sam vjerovala
jer poljubac na kiši znači da ćemo ostati zauvijek zajedno....
Naše zauvijek bilo je prekratko...........
Večers,dragi moj,
nikada nisam plakala kao večeras.
Čak se i ova kiša koja pada
čini beznačajnom u usporedbi sa mojim suzama;
kiša ne može pomoći pustinji srca.
Večeras,dragi moj,
nikada nisam plakala kao večeras.
Miris kiše koja pada na cestu čini se beznačajan
u usporedbi sa mirisom tuge koju osjećam,
a svaki miris je beznačajan
u usporedbi sa mirisom urezanim u moje pamćenje,
mirisom tvoje kože....
Večeras,dragi moj,
nikad nisam plakala kao večeras.
Nikada me ljubav nije boljela kao večeras,
nikada nije bilo toliko tuge u mojim očima,
nikada nije više suza klizilo niz moje obraze,
nikada moj osmjeh nije bilo teže izmamiti....
A sutra?
Sutra,dragi moj,
sutra ću opet uspravno hodati,
sutra će moj svijet opet biti u boji,
sutra će izgledati kao da nikad nije ni bilo ovog sivila.
Sutra ću opet pogledom osvajati svijet
i treptajem oka mamiti uzdahe.
Sutra moj će osmjeh biti lažniji no ikad,
ali sutra ću opet biti svoja,obećajem,
jer večeras....
Večeras,dragi moj,
nikad nisam plakala kao večeras........
Noći su postale pretamne,
dani su postali prekratki,
čekanje postalo je predugo....
Voljeti te postalo je preteško....
Zavoljela sam te prvog trena,
jedan tren bio je dovoljan da mi postaneš sve,
da postaneš moj svijet,
da pred tobom budem ja....
Jedan tren prerano....
Jednu ljubav prerano,
jednu noć prerano,
jedan život prerano....
Nije mi žao zbog tog trena,
nije mi žao što te volim,
nije mi žao što ne znam kako dalje
i što ne znam kako te izbaciti iz misli....
Žao mi je samo što ti nisam bila dovoljna,
što nisam bila dovoljno dobra da budeš moj,
žao mi je što ovo prokleto boli....
Žao mi je što su noći postale pretamne,
što su dani postali prekratki,
a voljeti te postalo je preteško........
Kada nisi tu
glazba nema zvuk,
nebo nema boju,
sve gubi miris....
Kada nisi tu
ne osjećam kapi kiše,
ne vidim zrake sunca,
a duga gubi sjaj....
Kada nisi tu
sve je tmurno,
sve je sivo,
a ja samo hoću da se vratiš,
da se vratiš i zagrliš me,
da Sunce opet dobije svoj sjaj,
da se vrate boje,okusi,mirisi,
da se TI vratiš....
Samo ti si vrijedan apsolutno svega,
samo ti mi trebaš
da budem svoja,
samo ti mi trebaš
da se osmjeh vrati na moje lice,
samo ti mi trebaš
da budem tvoja....
Jer kad nisi tu
glazba nema zvuk,
nebo nema boju....
Kada nisi tu
ne osjećam kapi kiše,
ne vidim zrake sunca,a duga gubi sjaj........
da,evo i mene malo....... nakon dugo,dugo vremena,a opet nemam baš puno toga za reći,hehe............ toliko toga se desilo u zadnjih nekoliko mjeseci,a meni se to ne da dijeliti sa drugima...... i uopće nije stvar u tome da bi to mogao pročitati netko koga se to ne tiče,jednostavno sam sebična - to su moje misli,moji doživljaji,moje ljubavi,moji osmjesi i moje suze...... bilo ih je puno; i osmjeha i suza,pogotovo u zadnja 3 mjeseca,ali volim to...... volim sve što je mene i osobe koje nazivam mojima učinilo sretnima,a volim i svaku suzu,sve što me ojačalo. volim to što sam iz svega toga izašla kao pobjednik,naravno,puno toga sam izgubila,možda čak i previše onih meni najvažnijih "stvari",ali JA sam moralni pobjednik u svemu tome. JA sam ona koja je bila (i ostala) poštena,iskrena,razumna,koja je brinula o ljudima oko sebe i o njihovim osjećajima,koja u svemu tome nikog nije povrijedila,koja je iz svega toga izašla jaka i NASMIJANA!!! svaka suza se isplatila i svaki osmijeh bio je iskren,niti jedna ružna riječ nije prešla preko mojih usana,a svaki zagrljaj dočekan je raširenih ruku...... sve u svemu,sretna sam. sretna sam osoba i nije mi trebalo puno da to shvatim jer imam ono najbitnije: imam sebe,zadovoljniju i sa više samopouzdanja no ikad,a moj osmjeh je jači od svega. ja sam jača od svega. .......a svi oni dragi ljudi koje nazivam mojima - znam da je stvarno tako.............
IVANE - hvala što su mi tvoje riječi pomogle da shvatim koliko vrijedim
ROBY - hvala za svaki zagrljaj i tvoje vrijeme
LEO - hvala što si mi pokazao da u mom životu nema mjesta za žaljenje
................I ZATO NEMOJTE ŽALITI NI NAJMANJE JER UPRAVO JE TO ONO ŠTO ČOVJEKA ČINI VELIKIM!
H V A L A !!!!!!!!!!!!!!!
pozdrav svima koji "kradu" postove............sretno vam bilo............. =))
Ništa ti više ne govorim,
baš kao da ništa ni ne osjećam,
baš kao da se ne gušim u gorkom okusu tuge....
Režem se tek toliko da vidim
da li postoji neki drugi osjećaj,
tek toliko da vidim
da li još uvijek krvarim,
tek toliko da skrenem misli s tebe....
Volim te zbog svega što jesi
i mrzim te zbog svega što sam uz tebe postala ;
zbog boli koju mi nanosiš
svake sekunde,
svaki puta kada udahnem ovaj zrak,
zrak zatrovan ljudskom gadošću,nemilosrdnošću,bezosjećajnošću....
Previše sam rekla,
previše se otvorila,
predobro te upoznala,
prejako zarezala u svoje srce,
a sve što je ostalo je ta bol,tuga,jad,
taj ožiljak koji ne zacjeljuje čime god ga liječila....
Postala sam nešto što si ti oduvijek htio biti -
hrana i piće nemaju mi okusa,
svijet je bez mirisa,
ja sam bez duše,
a moja tuga čini se besmrtnom
i jedino što želim je krv....
Ona me potsjeća da ima još nečeg,
nečeg bar malo ljudskog u meni....
....I sve ovo što sada pišem
nema nikakvog smisla
zato što nikoga ne dira,
zato što ti,koji bi ovo trebao čitati,
-onaj odabrani- ne razumiješ,
zato što ovo više nisam ja,
tvoja prijateljica....
Mrak mi je sada najveći strah
jer sa moram suočiti sama sa sobom,
ali i najbolji prijatelj ;
ne vidi se razmazana šminka
i blijedo lice umiveno suzama....
Nikad više neću ti dopustiti
da pomisliš da sam tvoja -
nikad više....
Neću ni sama sebi dopustiti
da čuješ kako plačem za tobom,
da vidiš kako te pogledom pratim u stopu,
da na trenutak osjetiš koliko mi je stalo....
Nikada više neću preko ramena nekog drugog
pogledavati prema tebi
i gledati ravno u smrt -
u tvoj osmjeh koji me ubija....
U osmjeh upućen njoj....
Drugi me grli,
a ja samo zamišljam kako si taj netko mogao biti ti,
samo da si htio....
Sve bih ti dala,
sve bih ti pružila
da me sada tvoje ruke grle,
da tvoj dodir grije krv koja sada više ne teče kroz moje vene,
da tvoje usne brišu ove suze sa mojih obraza,
a tvoj pogled tjera ovo srce da ponovo kuca....
Volim te.
Nikada više te riječi nećeš čuti od mene....
NIKAD VIŠE....
Ovako.... Ne mogu ostavljati komentare,nešto se sje....,pa se ispričavam svima koji uporno očekuju moje komentarčiće... Hvala 
Ovaj post pišem nakon što sam se po milijonti put u životu detaljno pregledala u ogledalu,a pravi primjer za sve dolje napisano je petogodišnja curica moje frendice koja se uporno promatra u svemu u čemu vidi svoj odraz... Bolna istina je da danas živimo u svijetu koji priznaje samo jednu vrstu ljepote. Onu vanjsku. Svi se trudimo izgledati što bolje,ja bih prva promijenila bar 5-6 stvari na sebi,a oni koji su prihvatili sami sebe onakvima kakvi jesu,najčešće bivaju izolirani iz tzv. "popularnog",snobovskog društva. Moram priznati da sam i ja jedna od tih snobova,pravi primjer je to što nikada nisam prišla nekom dečku ako nije bio zgodan ili,u najmanju ruku,nije imao nešto privlačno u svome izgledu. Ne volim se zbog toga,ali to je samo odraz današnje stvarnosti...i to je ono što je tužno... Danas više nisu bitne unutarnje kvalitete čovjeka,nije bitno koliko je netko drag i dobar,pametan i inteligentan,pažljiv i pristojan,bitan je samo izgled,a osobama koje zadovoljavaju neke idealizirane,a zapravo iskrivljene kriterije sve se dopušta: bahatost,pokvarenost,pa čak i zadrtost i glupost. Postalo je nebitno da li se kraj nekoga dobro osjećamo,da li nas taj netko zabavlja svojom duhovitošću,da li nas fascinira svijom pameću ili inteligencijom,bitno je samo da drugi budu na neki način ljubomorni na nas jer smo u društvu zgodnih i fizički privlačnih ljudi. Takve ljude u biti se nitko i ne trudi stvarno upoznati,važno je samo da su "lijepi",a zbog bahatosti i arogancije još ih više uzdižemo i svi bi htjeli biti baš kao oni. Puno nas će reći da vanjski izgled nije bitan,a zašto se onda svako malo pogledavamo u ogledalo dok muški rod slini za polugolim ženama savršenih proporcija kojih su mediji prepuni? A tim ženama i muškarcima koje svi mi idealiziramo za 5 godina neće biti ni traga,zamijenit će ih netko privlačniji,a oni će biti prestari ili jednostavno dosadni. Na kraju će svatko od nas shvatiti da je bitnije ono iznutra od onoga izvana i da se prava ljepota u biti percipira sa unutrašnjosti na vanjštinu. Kada nekoga zavolimo zbog osobe koja je,taj netko bit će nam najljepši na svijetu jer,kako kaže najbolja reklama koju sam vidjela u zadnje vrijeme, SRCE JE UVIJEK U PRAVU...
